Smiješno
Ljudi vele da sam hladna
Da nemam empatije
Da volim kontrolu
Da volim svemu biti poklopac
No tko su oni
Tko su oni da mi sude
Kad ne znaju ni tko su sami
Obična mala izgubljena bića
Koja veličaju svoje postojanje
Samo kako bi na nekoliko trenutaka
Osjetila da su netko, netko vrijedan spomena
No oni su nitko
Obični crvi željni pažnje
A opet
Tako lako sude druge
Druge za koje ni ne znaju što su prošli
Što je u njihovim srcima
Što se skriva iza svih maski
Al kako i bi
Kad su sami toliko isprazni
Jer njihove maske su maske veličine
Daju dojam da su vrijedni društva i pažnje
No to je sve maska
Ispod nje nema ničeg
Samo veliki smrad
Smrad davno izgubljene duše
Duše koja sve više trune
Robuje njihovoj žudnji za veličinom
No nje nema
Nikad je ni ne će biti
Jer veličina postoji samo u srcima onih iskrenih
A takvi su rijetki
Možda ih ni nema
I pitaš se onda
Čemu onda svi osjećaji koje imaš
Kad ih ionako nitko nije vrijedan
Kad ih pokažeš ispadaš slabić
Kad ih štitiš podalje od svih
Negativnih, podlih i okrutnih komentara
Ispadaš grozan, hladan i okrutan
A istina je daleko
Samo nitko nije dovoljno uporan da je nađe
Nađe ispod maske hladnoće
Maske samostalnosti
Maske samouvjerenosti
Tamo duboko
Duboko gdje rijetki dopiru
Ili možda nitko
Očito je lakše živjeti na površini
Slijepo pipajući samo naznake nečeg
Nečeg većeg
Nečeg iskrenog i dubokog
No opet
Je li itko od njih vrijedan da vidi
Vidi istinu
Istinu koju ne će moći podnijeti
Istinu toliko jednostavnu da boli
Toliko lijepu i toplu da peče
Toliko nježnu da bi rađe gutao noževe
Istina plaši ljude
Osjećaji, oni pravi osjećaji plaše ljude
Ne mogu to podnijeti
Nisu dovoljno jaki
I stoga te pitam
Čemu
Čemu da otkrijem sebe
Kad će samo da bace blato na to
Jer ne mogu da podnesu nešto lijepo
Nešto čisto, nevino
Lakše je staviti masku hladnoće
Tako barem mogu komentirat
Govorit
Imat neku 'realnu' temu
Neku zanimaciju
U svom ispraznom životu
Uostalom
Pravo lice je rijedak poklon
Koji ne zaslužuje svatko
I nema svatko
Zapravo samo rijetki
A takvi se drže sebe
Jer što će im svi oni s lažnim licima
I trulom dušom
Takvih je previše
Nažalost
A onih rijetkih je sve manje
Ako ih uopće još ima.
Ljudi vele da sam hladna
Da nemam empatije
Da volim kontrolu
Da volim svemu biti poklopac
No tko su oni
Tko su oni da mi sude
Kad ne znaju ni tko su sami
Obična mala izgubljena bića
Koja veličaju svoje postojanje
Samo kako bi na nekoliko trenutaka
Osjetila da su netko, netko vrijedan spomena
No oni su nitko
Obični crvi željni pažnje
A opet
Tako lako sude druge
Druge za koje ni ne znaju što su prošli
Što je u njihovim srcima
Što se skriva iza svih maski
Al kako i bi
Kad su sami toliko isprazni
Jer njihove maske su maske veličine
Daju dojam da su vrijedni društva i pažnje
No to je sve maska
Ispod nje nema ničeg
Samo veliki smrad
Smrad davno izgubljene duše
Duše koja sve više trune
Robuje njihovoj žudnji za veličinom
No nje nema
Nikad je ni ne će biti
Jer veličina postoji samo u srcima onih iskrenih
A takvi su rijetki
Možda ih ni nema
I pitaš se onda
Čemu onda svi osjećaji koje imaš
Kad ih ionako nitko nije vrijedan
Kad ih pokažeš ispadaš slabić
Kad ih štitiš podalje od svih
Negativnih, podlih i okrutnih komentara
Ispadaš grozan, hladan i okrutan
A istina je daleko
Samo nitko nije dovoljno uporan da je nađe
Nađe ispod maske hladnoće
Maske samostalnosti
Maske samouvjerenosti
Tamo duboko
Duboko gdje rijetki dopiru
Ili možda nitko
Očito je lakše živjeti na površini
Slijepo pipajući samo naznake nečeg
Nečeg većeg
Nečeg iskrenog i dubokog
No opet
Je li itko od njih vrijedan da vidi
Vidi istinu
Istinu koju ne će moći podnijeti
Istinu toliko jednostavnu da boli
Toliko lijepu i toplu da peče
Toliko nježnu da bi rađe gutao noževe
Istina plaši ljude
Osjećaji, oni pravi osjećaji plaše ljude
Ne mogu to podnijeti
Nisu dovoljno jaki
I stoga te pitam
Čemu
Čemu da otkrijem sebe
Kad će samo da bace blato na to
Jer ne mogu da podnesu nešto lijepo
Nešto čisto, nevino
Lakše je staviti masku hladnoće
Tako barem mogu komentirat
Govorit
Imat neku 'realnu' temu
Neku zanimaciju
U svom ispraznom životu
Uostalom
Pravo lice je rijedak poklon
Koji ne zaslužuje svatko
I nema svatko
Zapravo samo rijetki
A takvi se drže sebe
Jer što će im svi oni s lažnim licima
I trulom dušom
Takvih je previše
Nažalost
A onih rijetkih je sve manje
Ako ih uopće još ima.